icešampioni konačno nakon duge 34 godine! Današnjim remijem na Banjici uspeli smo da razdvojimo nerazdvojivo u ovoj zemlji, uspeli smo da upišemo neku novu istoriju i uspeli smo da obezbedimo učešće u trećem kolu kvalifikacija za Ligu Evrope! Da ne zaboravim, uspeli smo i da uzmemo bod Radu ove sezone... Sunčano popodne, kiša šansi i golova, sudijsko "neznanje" i oproštaj velikog lava Miodraga Pantelića obeležili su današnji dan. Džentlmenski potez FK Rad desio se pred sam start utakmice, kada je našem asu uručen oproštajni poklon. Hvala mu za sve pruženo i svi se nadamo da je završio samo epizodu u klubu i da mu uspesi tek predstoje.
Na teren smo izasli u sastavu: Brkić, Kizito, Peković, Lovrić, Buač, Trivunović, Tumbasević, Tadić, Grozdanoski, Lazetić, Mrđa. Krenuli smo agresivno ka golu domaćina od prvog minuta. Početnu šansu u uvodnim minutima imao je, čini mi se, Lazetić, kada je uspeo da promaši ono što ne bi pošlo za rukom ni velikoj većini amaterskih fudbalera, a pretpostavljam ni većini forumaša. Nedugo nakon toga postižemo pogodak. Lopta je ubačena sa desne strane i završila je pravo na glavi Tadića, kojem nije bilo teško da je smesti u levi ugao golmana Rada. Sledeća prilika zbila se sredinom poluvremena, kada Mrđa izlazi sam pred čuvara mreže plavih i završava akciju u svom stilu - nema gola. Nesvakidašnji momenat dogodio se u 42. minutu kada je lopta upućena prema najisturenijem špicu Rada i sve je to na prvi pogled delovalo bezazleno po gol. Brkić je krenuo da izleće, ali je do lopte prvi stigao centralni igrač današnjeg meča - Mitar Peković, koji je u panici ispucao loptu pravo prema našem golu i servirao loptu na tacnu Kaluđerovicu koji je imao najlakši zadatak... 1-1.
U drugom poluvremenu prikazujemo ponovo bolji fudbal, sa po još kojom šansom, od kojih bih izdvojio šut Lazetića sa 10-ak metara, koji je golman nakratko odbio do našeg igrača koji sa 4-5 metara pogađa stativu. Do vodstva Vojvodina stiže u 78. minutu. Kratki prekid sa 20 metara izveo je Tumbasević maestralnim šutem u levi ugao raspoloženog golmana. Nastalo je neopisivo slavlje među navijačima Vojvodine i sve je to ličilo na drugu pobedu našeg tima na Banjici u istoriji. Međutim, na scenu stupa glavni arbitar koji ne svira očigledan faul nad neraspoloženim Pekovićem i Rad postiže pogodak vredan boda.
Utisak je da smo debelo oštećeni i neverovatnim spletom okolnosti nismo uspeli da odnesemo sva 3 boda iz Beograda. Regularno? Ne bih znao da odgovorim. Najvažnije u svemu je da smo ponovo drugi i to, naglasio bih ipak, sasvim zasluženo, uprkos neubedljivoj igri i velikim oscilacijama tokom cele sezone. Mi smo tu da igramo fudbal, a neka drugi razmišljaju kakav je kvalitet ovog takmičenja. Sredinom jula krećemo u pohod na Evropu, a nakon toga i na titulu (duplu krunu, he-he). Do tada-uživajmo!
U svetlu aktuelnih geopolitičkih zbivanja, a posebno posle obaranja ruskog vojnog aviona od strane turske armije, bilo je neizvesno gde će fudbaleri Vojvodine odraditi zimske pripreme. Već godinama unazad Novosađani su kraj januara i početak februara provodili na obalama...
Želim da se na kraju ove sezone radujem trofeju, mojoj pozitivnoj promeni i Voši o kojoj priča Evropa!
Yusuf | 17 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Romanić | 4 |
Nikolić | 4 |
Kokanović | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Poletanović | 1 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 20 |
Yusuf | 20 |
Gočmanac | 15 |
Korać | 15 |
Barros | 12 |
Kokanović | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Rosić | 10 |
U takmičarkoj sezoni 1965/66. Vojvodina je osvojila prvu šampionsku titulu. Jedan od najzaslužnijih za trijumf, bio je Silvester Takač...