2. XI 1967. godine
Na rubu katastrofe
Najtei udes igrači Vojvodine su doiveli 21, novembra 1967. godine prilikom sletanja aviona u Lajpcigu. Novosađani su doputovali na revan protiv Lokomotive u takmičenju za Kup sajamskih gradova. Prva utakmica u Novom Sadu, odigrana 1. novembra, zavrena je bez golova, pa je u revanu očekivan veoma teak susret. Sa fudbalerima je pola i veća grupa novinara, navijača, simpatizera. U avionu se nalazio 41 putnik.
Neto pre 16 časova na avion je pokuao da sleti nz lajpciki aerodrom, ali nije uspeo. Tri puta je uzalud pokuavao da se prizemlji i tek u četvrtom lokuaju je dotakao zemlju seća se Lazar Vasić, novinar Dnevnika i nekadanji poznati golman Vojvodine. Konvejer JAT-a je prilikom ateriranja zakačio samo kraj piste, polomio dve elise i zario se u zemlju nedaleko od auto-strade. Imali smo mnogo sreće u ovoj nesreći! Čim se avion zaustavio razbijena su stakla na pomoćnim izlazima i svi putnici i posada su brzo napustili letelicu u strahu da ne dođe do eksplozije.
Sat nakon ovog udesa igrači Vojvodine već su bili na treningu, a sutradan su izvanredno za-igrali i pobedili domaćine sa 2:0 golovima Savića i Đorđića. U ekipi pobednika jo su igrali: Pantelić, Aleksić, Vučinić, Zemko, Brzić, Neticki, Stanić, Radosav, Trivić i Dakić, a u vođstvu puta su bili trener Rajkov, zatim Radomir Krstmć, Karlo Lavička, Petar Jocić, dr Miloje Milojević, novinari Vasić, Vukmanović, Rakić, Budimac, Gvozdenović, foto-reporter Dnevnika Stevan Lazukić... Iste večeri kada je Vojvodina, i pored oka na aerodromu, slavila pobedu u Lajpcig se spustila karavela kojom su Arsa Kovačević Aka, tadanji predsednik Kluba i general Milenko Radovanov Diga, doli po pobednike da ih vrate u Jugoslaviju.
U svetlu aktuelnih geopolitičkih zbivanja, a posebno posle obaranja ruskog vojnog aviona od strane turske armije, bilo je neizvesno gde će fudbaleri Vojvodine odraditi zimske pripreme. Već godinama unazad Novosađani su kraj januara i početak februara provodili na obalama...
Agresivnost i hitrina jesu ono po čemu sam prepoznatljiv, ali istovremeno voleo bih da sam mirniji u završnici!
Yusuf | 17 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Romanić | 4 |
Nikolić | 4 |
Kokanović | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Poletanović | 1 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 20 |
Yusuf | 20 |
Gočmanac | 15 |
Korać | 15 |
Barros | 12 |
Kokanović | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Rosić | 10 |
Za njega nije bilo igrača koje ne može da predibla, nema situacije iz koje ne može da umiri loptu, ili je ne može uputiti gde je najpotrebnije...