reprizi prošlogodišnjeg finala Kupa, Vojvodina je ovaj put odigrala znatno bolje i savladala Jagodinu sa 2:0 (1:0), osvojivši tako prvi trofej kupa u svojoj stogodišnjoj istoriji. Strelci za Novosađane bili su Alivodić i Babić, a valja istaknuti da je golman „lala“ Žakula odbranio penal i tako praktično overio uspeh crveno-belih.
Timovi su ušli dosta oprezno u utakmicu, a prvu šansu na utakmici ima Pešić, čija je lopta fijuknula pored gola Žakule. Na drugoj strani uzvratio je Alivodić, a malo zatim i Veselinović, ali bez rezultata. Najbolju šansu beležimo u 36. minutu, kada nakon centaršuta Alivodića mladi Ivanić šutira glavom u gornji desni ugao Đuričićevog gola, koji ovaj krajnjim naporom izbacuje u korner. Kada je već bilo izvesno da će prvo poluvreme biti završeno bez golova, Vojvodina je došla u vodstvo u 40. minutu. Klizeći start Filipovića koji je trebao da rezultira izbijanjem lopte u aut donosi, nakon odbitka od Ivanića, loptu do Alivodića koji izbija sam pred Đuričića i šalje loptu njemu pod noge za prednost crveno-belih. Jagodinci uzvraćaju već u sledećem napadu, a dobru priliku propušta Šimac na dodavanje Pešića. Ovim se i završava prvo poluvreme, a fudbaleri Vojvodine odlaze na pauzu sa zasluženom prednošću.
Jagodina u nastavak meča ulazi sa pojačanim napadom, ali već u 51. minutu Voša duplira prednost. Slobodan udarac iskosa sa leve strane izvodi Poletanović, pravo na glavu Babića koji nadvisuje u skoku svog čuvara i šalje loptu u mrežu – 2:0. Svega nekoliko minuta kasnije, gosti (po protokolu) imaju priliku da se vrate u meč, nakon što im je dosuđen jedanaesterac nakon igranja rukom jednog od odbrambenih igrača u ekipi Vojvodine. Šut izvodi Pešić, ali majstor za penale Žakula je i ovog puta bio na visini zadatka i hvata „živu“ loptu, na neopisivu radost navijača smeštenih na severnoj i zapadnoj tribini. Do kraja meča Jagodina je pokušavala da unese rezultatsku neizvesnost u meč, ali je odbrana Vojvodine izdržala i sačuvala prednost.
Sa poslednjim sudijinim zviždukom krenulo je veliko slavlje fudbalera i navijača crveno-belih. Toliko čekan trofej konačno je stigao u Novi Sad, a navijači su slavili osvajanje kupa kod Miletićevog spomenika do kasno u noć.
U svetlu aktuelnih geopolitičkih zbivanja, a posebno posle obaranja ruskog vojnog aviona od strane turske armije, bilo je neizvesno gde će fudbaleri Vojvodine odraditi zimske pripreme. Već godinama unazad Novosađani su kraj januara i početak februara provodili na obalama...
Najdraži momenat mi je bio kada smo izbacili Mančester Junajted iz kupa. Igranje u Premijer ligi je bilo ostvarenje mog sna!
Yusuf | 18 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Romanić | 5 |
Kokanović | 5 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Nikolić | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Korać | 2 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 26 |
Yusuf | 22 |
Korać | 22 |
Rosić | 16 |
Kokanović | 16 |
Gočmanac | 15 |
Barros | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
U takmičarkoj sezoni 1965/66. Vojvodina je osvojila prvu šampionsku titulu. Jedan od najzaslužnijih za trijumf, bio je Silvester Takač...