ako su važili za autsajdera u dvomeču sa klubom iz Serije A, crveno-beli su večeras u Torinu demonstrirali čas modernog fudbala timu iz Đenove i slavili sa, na prvi pogled nestvarnih, 4:0. Međutim, kada se sabere i oduzme sve što se dešavalo u tih 90 minuta na Olimpiku, za pobedu Vojvodine može samo da se kaže da je zaslužena, čista kao suza i da je mogla biti još ubedljivija! Tim iz Novog Sada je dominirao sve vreme, stvarao šanse, u svakom trenutku znao šta hoće i koliko može, i na kraju je sa terena ispraćen zasluženim aplauzom navijača iz Đenove.
Italijanima ostaje da analiziraju da li su potcenili Vojvodinu, loše postavili meč ili pali na fizičkom planu – tek, pristup lako ćemo posle Vošinih 0:4 protiv Čukaričkog večeras im se obio o glavu, pa su, ironije li, teren napustili pognute glave sa identičnim rezultatom. Čovek koga su italijanski navijači na forumu proglasili diletantom, golman Žakula, večeras je samouvereno zapušio usta zlonamernima i, uz zadnju liniju tima, uspešno osujetio sve atake Sampdorije. Vezni red odigrao je utakmicu iz snova i prosto je neukusno izdvajati bilo koga iz skladne celine koja je večeras ponosno nosila grb sa plavom zvezdom na dresu. Napad, iako bez prve zvezde Mrdakovića, pokazao se itekako efikasnim, pa je Ožegović sa dva gola razuverio valjda i one najskeptičnije (među kojima je i pisac ovog teksta) da će biti istinsko pojačanje.
Stara poslovica kaže: U pobedi se ne ponesi, u porazu se ne ponizi. Vojvodina je znala često da iznenadi svoje navijače, nekad pozitivno, češće negativno... Ovih 0:4 ne znači i kraj dvoboja sa Dorijom. Treba stisnuti zube i odigrati revanš kao da je 0:0, bez prevelike euforije i sa poštovanjem prema protivniku, da se ne bi desilo da, kao Trenčin prošle godine, grčevito branimo nedostižnu prednost iz prvog meča. Takođe, treba se zahvaliti Italijanima na sjajnom gostoprimstvu i još jednom podsećanju na veličinu Boškova, koji ostaje neraskidiva nit između dva kluba.
Petak je dan za umereno slavlje, a već u nedelju, protiv Javora, treba pozdraviti ove momke i ovacijama na Karađorđu ih nagraditi za reprezentovanje kluba u Ligi Evrope. Ako je do sada i bilo dileme da li su podršku zaslužili, ona je večeras otklonjena na najlepši mogući način.
U svetlu aktuelnih geopolitičkih zbivanja, a posebno posle obaranja ruskog vojnog aviona od strane turske armije, bilo je neizvesno gde će fudbaleri Vojvodine odraditi zimske pripreme. Već godinama unazad Novosađani su kraj januara i početak februara provodili na obalama...
Yusuf | 17 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Romanić | 4 |
Nikolić | 4 |
Kokanović | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Poletanović | 1 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 20 |
Yusuf | 20 |
Gočmanac | 15 |
Korać | 15 |
Barros | 12 |
Kokanović | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Rosić | 10 |
Od tih prvih utakmica pa sve do 1951. godine Jozef je uvek bio ako ne najbolji onda jedan od onih koji je srce ostavljao na terenu...