.1.1932. godine
Jugoslovenski dnevnik 1932. godine.
Juče je u Novom Sadu. na igralištu ..Karađorđe" odigrana prijateljska utakmica između Slavije" iz Praga i novosadskog prvaka Vojvodine. Igra se završila zasluženom pobedom Čehoslovaka sa rezultatom 6:0 (4:0). Vojvodina je nastupila, bez svog odličnog napadača Nemeta, u ovom sastavu: Kosić. Živić, Damjanović, Kanazir, Stanivukov, Pašćan, Žikić, Marković, Zagorac, Bekić i Balmožen.
Kod Vojvodine odličnu partiju je pružio Kosić. Svojom vrlo požrtvovanom igrom spasao je svoj gol od mnogo većeg poraza. Peti gol, koji je pao njegovom krivicom mora mu se oprostiti , pošto je u nekoliko mahova bacanjem u noge spasao nekoliko sigurnih golova. Živić i Damjanović držali su se sjajno.
U svetlu aktuelnih geopolitičkih zbivanja, a posebno posle obaranja ruskog vojnog aviona od strane turske armije, bilo je neizvesno gde će fudbaleri Vojvodine odraditi zimske pripreme. Već godinama unazad Novosađani su kraj januara i početak februara provodili na obalama...
Najdraži momenat mi je bio kada smo izbacili Mančester Junajted iz kupa. Igranje u Premijer ligi je bilo ostvarenje mog sna!
Yusuf | 18 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Romanić | 5 |
Kokanović | 5 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Nikolić | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Korać | 2 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 26 |
Yusuf | 22 |
Korać | 22 |
Rosić | 16 |
Kokanović | 16 |
Gočmanac | 15 |
Barros | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Od tih prvih utakmica pa sve do 1951. godine Jozef je uvek bio ako ne najbolji onda jedan od onih koji je srce ostavljao na terenu...