K Vojvodina – FK Solunac (Rastina) 5:2 (5:0)

U prijateljskoj utakmici u Veterniku, fudbaleri Vojvodine i Solunca (prvoplasirani tim Vojvođanske lige Zapad) odigrali su meč za uživanje, u kojima je domaćima pripalo prvo (5:0), a gostima drugo (0:2) poluvreme, i na kojem je viđeno šest prelepih golova, pa bi se dobro morali namučiti da izaberemo najlepši. Uz to, pregršt dobrih pokušaja, dodavanja, šuteva na gol...Šteta za svakog ko nije ovo gledao uživo.

FKV – Kesić, Lakić, Nestorović (46’ Faber), Karan, Medojević (kapiten, 46’ Kovačević), Mitošević, Merebašvili (46’ Stojka), Katai (46’ Stjepanović), Novaković, Bilbija (46’ Mudrinski), Adams (66’ Tudor).

Solunac – Antunić, Ismaili, Konjović, Mandić, Ilić, Major, Kadaković, Kacić-Bekić, Žigić (kapiten), Orsić, Čuljak.
U drugom poluvremenu igrali još: Jović, Cimeša, Banić, Kojić, Vuković, Marjanović, Grahovac, Gver i Primorac.

Strelci – Novaković 6’, Katai 10’ i 31’, Bilbija18’ i Merebašvili u 27’; Marjanović 52’ i Kojić 72’.

Sudija Utješanović-pokazao žuti karton Iliću.

Kao predigra našeg meča u subotu (16h na “Karađorđu“) protiv BSK-a, a nakon tri poraza u nizu i pada na peto mesto prvenstvene tabele, jedna ovakva utakmica bila je potrebna i šefu struke, ali i igračima koji su do sada (uglavnom) bili u drugom planu, da pokušaju da se nametnu. KATAI i NOVAKOVIĆ, prosto su obeležili meč i sa pravom se na njih gleda kao na budućnost (ako ne i sadašnjost) našeg tima. To što su njih dvojica prikazali (Katai samo za jedno, a Novaković za oba poluvremena) treba da bude za primer čak i starijima u našem pogonu.

Medojević je igrao halfa, onog nama preko potrebnog - levog, i to je obavio kako treba, a uz to je poneo i kapitensku traku. Merebašvili je bio željan da pokaže ono zbog čega je doveden i bio je jedan od boljih na terenu: uz evro-gol sa 35 metara, značajno je više asistirao i pokazao da je na putu da prebrodi svoju glavnu boljku - samoživost! Ako ovako nastavi, novosadska publika će ga ispraćati ovacijama nakon svakog odigranog meča.

Promene u nastavku, ali i ubedljivo vođstvo, donele su i našu opušteniju igru, što su gosti iskoristili da sa dva prelepa pogotka ublaže poraz. Dva Rumuna (Stojke se svi sećate, zar ne?) bila su na terenu u drugom poluvremenu, a od njih je novopridošlica Tudor, za kraće vreme više pokazao, jer je značajno borbeniji.

Sjajno smo otvorili meč i u prvih 10 minuta dva puta matirali Antunića. U 8’ Adams i Bilbija su sjajno kretanjem otvorili prolaz Kataiu po levom boku, a on je fantastično na drugoj strani pronašao Noivakovića, koji je loptu prosto zakucao u mrežu. Četiri minuta kasnije, Novaković vraća odličnim prodorom po desnom boku, Adams produžava na drugu stranu do Kataia, a on loptu šalje u rašlje i za aplauz svih na tribinama. Majstorija na kub.

Samo minut kasnije Katai i Novaković pripremili su i udarac iz voleja Mitoševiću, koji je fijuknuo pored gola. Renesansa u igri, od kad su njih dvojica preuzeli bokove. Koliko su dobro igrali, svedoči podatak da su se i Nestorović i Lakić oslobodili bilo kakve stege i značajno doprinosili napadačkoj igri. Mereba je sve sjajno povezivao dugačkim prebacivanjima težišta sa jedne na drugu stranu terena i super-kolegijalnost, sa njegove strane, je pravi dobitak u njegovoj (time i u našoj) igri.

U 18’ i Bilbija se upisao u listu strelaca, jer je uspeo da iskoristi nepažnju Antunića, i kruniše akciju Lakića i Novakovića po desnom boku. Nekoliko metara od gola, za Nemanjin “nos“ ne predstavljaju neku enigmu. U 27’ i gosti imaju dobru priliku - Ismaili je probio desni bok i centrirao, a kapiten Žigić nadskače Karana i glavom tuče prema golu. Kesić je na mestu i pravi paradu, a gosti su mogli do pogotka.

U 27’ Merebašvili je oprobao šut sa 35 metara i to nakon što je predriblao čuvara, prebacio loptu sa desne na levu nogu i opalio – BUM od kontra stative u mrežu. Daj Bože da ovo viđamo od njega na superligaškim terenima. Majstorija Gruzijca, a četiri minuta kasnije još jedna (po meni i veća) Kataia – sjajna dubinska lopta Lakića, Katai prima loptu grudima, iskosa sa desne strane, spušta je i iz prve, tek što je ušao u kazneni prostor, desnom nogom je šalje u kontra ćošak. Ti si dečko MAJSTOR. Kakva dva gola, da se ne zna koji je lepši i koja raznovrsnost u igri (sa obe noge) da je to za svaku pohvalu.

Pred sam odlazak na odmor i izmene u sastavima, kolosalna prilika za Ilića – nadskočio je Kesića na centaršut sa desne strane i poslao loptu ka mreži. Na gol linije sve zaustavlja kapiten Meda, požrtvovanim uklizavanjem.

Drugi deo obeležila su dva gola gostiju. Prvi je u 52’ postigao Marjanović iz slobodnjaka sa više od 25 metara, kada je sjajno poslao loptu pored živog zida u sam desni ćošak Kesićevog gola. Još veću majstoriju pokazao je Kojić u 72’ kada je odlično primio loptu na ivici kaznenog prostora, još je bolje povukao u levo, varajući Kovačevića i Karana (prosto ga driblingom bacio na zemlju) i fantastično levicom pogodio suprotni gornji ugao. Nema šta – za sve TV špice!

Kod nas je u nastavku meča, Novaković nastavio da briljira – igra, trka, borba...Momak poseduje SVE! Mogao je da se proslavi Mudrinski, ali su mu pokušaji u 58’ (akcija Novakovića i Adamsa), 79’ (Novaković ga centaršutem pogodio “u trepavicu“) i 84’ (Slaven mu “ostavio“ loptu na ivici kaznenog, a Mudri samo raspalio po njoj) propali, tj gotovo santimetri su odlučivali da li će lopta u mrežu, ili pored gola.

Beležimo još, pored toga i dva dobra pokušaja za goste - Marjanovića sa više od 30 metara u 77’ i Vukovića (pogodio spoljni deo mreže, nakon akcije sa Ilićem) u 88’.

Dva rivala koja su mnogo više pokazala nego što se to i očekivalo. Neke od momaka u crveno – belom dresu je i više nego lepo gledati kako igraju i kako se bore. Budućnost imamo, a sadašnjost nam je crna. Kako i kada početi “kombinovati“, pitanje je koje se nameće svima u Klubu, a i među njegovim simpatizerima i navijačima!