ada je, sada već davnog, 21. novembra prošle godine, u Subotici protiv Spartaka u četvrtfinalu Kupa, Oumaru doneo penale, golom u poslednjem minutu utakmice, a potom nas u polufinale takmičenja uveo golom sa kreča, svi mi, kojima je crveno-bela boja u srcu, smo rekli: Treći put u tri godine - pa ovo mora da je konačno to…. Saznavši da tamo neće biti topčiderskih komšija, a da će nam rival za finale biti plavo-beli beogradski lažni stogodišnjak, svima je jedno pitanje počelo da se vrzma po pameti – Da li je ovo godina u kojoj će se Stara dama konačno okititi pobedničkim lovorom i popeti na najviši stepenik postolja u maju mesecu, kada se trofej koji sanjamo, bude dodeljivao?
Do tog sna nas dele samo tri utakmice, koje moramo da odigramo hrabro, smelo, odvažno i pametno, kako bi pomenuti trofej konačno zasijao u našim vitrinama, na onom mestu na kome se skupila skoro vekovna (ali prava, nikako lažna i izmišljena) prašina. Prve dve, od te tri igramo protiv OFK Beograda i samo pobeda u tom dvomeču nam garantuje i tu treću, majsku i za pehar, utakmicu.
Nikakva istorija i skor dosadašnjih mečeva, pozicije koji timovi trenutno zauzimaju na tabeli, niti forma, neće odlučivati sutra i u aprilskom revanšu. Već samo znanje i želja da se do finala dođe, jer spoj toga biće presudan, kada se nakon novosadsko-beogradskog duela podvuče crta.
Sutrašnji gosti (od 18h, na prepunom Karađorđu), imaju sigurno jednu prednost u odnosu na nas – to je čovek koji ih vodi sa klupe, a koji je 11. maja 2011. godine, predvodeći sjajnu generaciju naših igrača, trebao da podigne pomenuti pehar, da je u našem fudbalu to dozvoljeno. Srećom i po nas i po njega, oni koji to nisu tada dozvolili, ove godine se za trofej neće ni boriti. Zoran Milinković nas dobro poznaje, sve vrline i mane zna u dlaku, pa zato Nebojša Vignjević mora pokazati da je spreman da ga iznenadi i prevari. Kako god, znamo da sutrašnjih 90 minuta neće doneti konačnu odluku, već da je to samo prva od dve bitke u kojima do izražaja mora doći ono o čemu je svaki navijač Stare dame, u njenih 99 leta maštao – ofanzivna, raspucana, maštovita, ubojita…MOĆNA FK Vojvodina. Poslednji ovo biće pokušaj, njenih igrača, da se domognu trofeja nacionalnog Kupa, u njenom prvom veku postojanja!!!
Na konferenciji za medije u SC Vujadin Boškov u Veterniku, medijima su se obratili šef Vignjević i štoper Trajković. Obojica su složni: Pametno i srcem do povoljnog rezultata pred revanš!!!
Vignjević: Ono što nas čeka sutra, čeka nas odavno i to je ono za šta smo se pripremali u minulom periodu. Želja i motiv postoje, ogromni su, i vidljivi kod svakoga – i kod članova stručnog štaba, i kod igrača, i naravno, kod naših vernih navijača. Hladnom glavom moramo doći sutra do cilja, a to je rezultat koji će nam omogućiti miran revanš. Do njega možemo samo kvalitetnom igrom i na tome ćemo insistirati na utakmici. Nema kalkulacije – sutra u 18h počinje rat.
Trajković, koji sutra zauzima mesto u startnoj postavi, je dodao: Sutrašnja utakmica i revanš protiv istog rivala su, za nas, utakmice sezone. Ne potcenjujemo rivala, ali ćemo sutra, na terenu, svima pokazati da smo šampionska generacija. Navijači – bodrite nas kao nikada, vratićemo Vam na najbolji mogući način.
Svima je jasno da sutra možemo mnogo da dobijemo, ali i mnogo da izgubimo. Za početak moramo biti složni – igrači i trener imaju našu Carte blanche. Da zajedno pokažemo rivalu Ko je stariji!!!
U svetlu aktuelnih geopolitičkih zbivanja, a posebno posle obaranja ruskog vojnog aviona od strane turske armije, bilo je neizvesno gde će fudbaleri Vojvodine odraditi zimske pripreme. Već godinama unazad Novosađani su kraj januara i početak februara provodili na obalama...
Agresivnost i hitrina jesu ono po čemu sam prepoznatljiv, ali istovremeno voleo bih da sam mirniji u završnici!
Zukić | 11 |
---|---|
Ivanović | 8 |
Vukanović | 8 |
Radulović | 6 |
Milosavljević | 4 |
Petrović | 4 |
Zady Sery | 4 |
Čumić | 2 |
Bolingi | 2 |
Campbell | 2 |
Vukanović | 23 |
---|---|
Zukić | 20 |
Zady Sery | 20 |
Radulović | 20 |
Korać | 18 |
Milosavljević | 15 |
Petrović | 14 |
Índio | 14 |
Carević | 14 |
Ivanović | 12 |
Od tih prvih utakmica pa sve do 1951. godine Jozef je uvek bio ako ne najbolji onda jedan od onih koji je srce ostavljao na terenu...