Ma u kako bezizlaznoj situaciji bili, važno je imati veru - u SEBE, ljude, budućnost ili jednostavno u bolje sutra. Svejedno je odlučite li se samo za jedno od ovoga ili za sve, to vam daje snagu i volju da gurate dalje i zadržite zdrav razum.Meni je iskreno to ovih dana potrebno.
Možda će trenutni rezultati, klupski ili ljudski problemi izgledati nesavladivi, ali ako ih ne možemo u potpunosti otkloniti, to ne znači da ih ne možemo umanjiti ako ništa drugo, možemo im subjektivno umanjiti važnost. Poznato je da svako svet a posebno fudbal gleda na sebi svojstven način. Drugim rečima, svako ima svoje naočare kroz koje posmatra svet. Kada već ne možemo skinuti svoje naočare ili ih učiniti ružičastima, pokušajmo im onda namestiti dioptriju koja će nam odgovarati te oku i duši biti ugodnija.
Jedna od tajni uspešnih klubova je u tome što znaju prepoznati svoje jake i slabe strane. Prve treba do maksimuma iskorišćavati, a one druge koliko je moguće više neutralizovati. Pri tome moramo imati na umu da mana poneki puta može biti i vrlinom. Ne kaže se uzalud da u svakom zlu ima i nečeg dobrog i obratno.
Znati što želimo ne znači i to da smo na pola puta da to i dobijemo, ali je u svakom slučaju dobar početak. Imati jasnu sliku o tome čemu težimo omogućava nam definisanje konkretnih ciljeva. Kada znamo što želimo tada možemo razmišljati o tome i kako to ostvariti. Razvijanje strategije kako realizovati postavljene ciljeve uključujući konkretne korake i akcije. Tu se opet vraćamo na svoje jake i slabe strane, druge moguće izvore pomoći i teškoća. Razrada plana i njegovo pridržavanje umanjit će potencijalna skretanja s puta proizašla iz čiste neorganizovanosti i konfuzije.Prvo se ide na titulu,pa onda na Kup a na kraju moze i bilo kakva Evropa. Kada je sve bistro i lutanja će biti redja.
Ne osuđujte druge da su vam upropastili život, narušili sreću. Istina da su vas nekada povredili i u određenim situacijama doveli do ludila, ali vi ste ono što mislite.Ja lično kao Milan Đuričić sam izašao pred Partizan i rekao da ćemo pobediti i pobedili smo.Moram da kažem sami bez igde ikoga jer niko ko je trebao da ide na utakmicu nije hteo da ide.Naravno navijači su tu bili sa nama do kraja.
Došla je utakmica sa Zvezdom i odjednom su se svi ponovo pojavili a Ja sam opet dao izjavu da ćemo doneti pehar u Novi Sad.Sto finala da igramo dao bih sto puta izjavu da ćemo doneti pehar u N.Sad.Zamislite drznuo se tamo neki trener da preti Zvezdi? Zvezdina delegacija nije smela da progovori (Ni Lazetic,ni Dostanic).A onda se ovde pojavi neki tip koji prica o taktickoj izmeni Dostanića koji je zamenio Lazetića da bi mene potcenjivao.Sinoc protiv Partizana je isto menjao Lazetića verovatno da podceni Stanojevića.
Utakmicu sa Zvezdom smo počeli kako sam zamislio ali gol koji smo primili (mnogo glupavo) nas je izbacio iz koloseka.Jedino čega sam se bojao je bila Zvezdina prednost u skoku i tu smo i pali.Prvi i Treći gol !
Drugo poluvreme je ponovo krenulo kako treba ali onda dobijamo takav gol da ja to ne mogu da objasnim.Zasluženo smo izgubili i Ja sam isključivi krivac.Lazetic jedva dočekao da objasni kako ih je motivisao trener Vose ali nemože ipak da mi oprosti moj odnos prema njegovom bratu.Naravno tu je i beogradsko smeće(sredstva informisanja) da objasne kako je Vosi potreban bolji trener.
Kako neko ko za mesec ipo dana razvali Partizan u Beogradu sme da preti Zvezdi? Vojo drago mi je da si to prepoznao
E onda kreće i priča kako je ta utakmica nameštena jer kako može Đumi sa ekipom sam da pobedi Partizan.Ta kuhinja je krenula iz N.Sada a znam i od koga.
Nemojte meni pisati kako je narušena atmosvera u ekipi jer ja od moga dolaska potenciram na tome da su Timski odnosi naj bitniji.Da li stvarno mislite da je to slučajno?
Hteo sam da odem već nekoliko puta a poslednji put posle utakmice sa Zvezdom ali su igrači tražili od mene da ostanem do kraja.Ugovor sam potpisao na godinu ipo dana ali velikim dušebriznicima poručujem da posle utakmice sa Napredkom ne postoji sila koja bi me zadržala u voljenom klubu.
Tako da ovih par forumasa koji izgleda komuniciraju sami sa sobom mogu slobodno da budu mirni.
Licemerno je da komentarišu određeni forumaši moje trenerske uspehe ili neuspehe statistički.Laneta Jovanovića sam upoznao pre desetak dana kad je počeo da trenira sa nama pa Vam predlažem da uradite intervju sa njim.Pa možete da mu postavite i pitanje:Šta misli o Đumiju?
Kako možete proceniti vrednost fudbalera ili trenera samo temeljem statistike? Služe li statistike ispitivanju? Postoje li brojevi koji mere srčanost, hrabrost ili upornost? Odražavaju li rezultati spolja unutrašnje zadovoljstvo? Pojavljuje li se to na monitoru? Što je sa svim nenajavljenim izvođenjima: perfektnim driblizima, uspešnim udarcima, loptama koje su stale u blatu ? Pristup je odličan, a što je s protivnikom? Ne treba igrati kad se ne broji. Kad ste pod presijom broji se dvaput više nego inače? Može briljantna karijera (uspeh) biti prekinuta povredom i ocena skromnim rezultatima sprečiti vatrenog takmičara da stupi u Panteon? Ko razume,razume !
Kao i biljke,mladi fudbaleri rastu i cvatu kad nisu ničim sputani. Želje zamagljuju vaš fokus; osećaji otupljuju vaše nastojanja, misli inhibiraju vaše instinkte. Pravi fudbaler je otvoren prema aktuelnom momentu, prima što Igra daje. Prošlost nema posledice: ne računa se trebalo je, moglo je. Budućnost se ne može kontrolisati: očekivanja potkopavaju vašu snagu i slabi vaše nastojanje. Zato pustite da se zbiva!
U životu tražimo svoju sreću i duhovni mir, a ako put do zadovoljstva i životne ravnoteže izgleda nelogičan i na prvi pogled neprihvatljiv, ne znači da je pogrešan.Ova deca koja su počela da igraju će to ponovo dokazati.I juče ih je bilo 10.Dugo je trajala podrška deci Vojvodine

SRAMOTA .
Zato ću svima dati jedan savet.
Verujte sebi, pripremajte se, naporno radite, dajte sve od sebe. Zatim sedite i pustite kritičare da vas nazivaju kako ih je volja.
PS:Ćurčić,Đurđević,Milinković,Vukićević,Mateus i svi ostali imaju i moju punu podršku od sveg srca

Fudbal treba voleti u sebi a ne sebe u fudbalu .