Ovo kolo možemo slobodno nazvati
kolo crno bele familije, jer su i sve filijale ostvarile željene rezultate, idemo redom:
Metalac - Borac 3:2 (U neverovatno efikasnoj utakmici (
molim vas Metalac i Borac odigrali 5+?!?) Metalac pobedio kući posle 300 dana, eto potrefilo se baš sad!)
Novi Pazar -
BSK 1:1 (
http://www.sportske.net/vest/domaci-fudbal/" onclick="window.open(this.href);return false;
ristovski-ponovo-smo-osteceni-74115.html)
Hajduk - Rad 1:0 (Nakon početnog ispitivanja snaga, do promene rezultata došlo je već u 11. minutu
kada sudija pokazao na belu tačku i dosudio prvi penal za Kuljane u sezoni koji koristi Hadžibulić i donosi prednost domaćem sastavu - 1:0.)
partizan- Vojvodina 4:1 (ovde svi znamo šta se desilo)
Što se tiče našeg meča, sve stoji za sudiju i krađu itd, ali naša igra je bila očajna, nama je gol visio u vazduhu od prvog minuta, naš gol smo postigli srećno (ali pošteno, za razliku od nekih).
Mi ovog proleća ne igramo fudbal, očajni smo. Kao ona prosečna seljačka ekipa, eto na šta smo mi juče ličili.
Totalno ne pripremljeni za meč, taktički, fizički pa i psihički. Znali smo gde idemo, znali smo šta nas čeka i na kraju naseli na sve kao deca.
Vukićević totalno bez kompasa, non stop priča o finalu kao da smo već prošli Borac (a možda i jesmo...)! Nije problem da se ne pobeđuje, problem je igra koja u stvari ne postoji. Očaj, očaj, pucamo po svim šavovima.